Bez ikakve namjere vrijeđanja bilo koga po osnovi njegovih korijena, činjenica je da većina pomenutih biznismena ima određenih problema sa dijalektom i vrlo je lako prepoznatljivo da ni asfalt nisu upoznali tako davno. Međutim, svaki od njih ima bar jednu sekretaricu/tajnicu koja za njih ''hendluje'' poslove, a ako je mlađa i ljepša onda ih prati i kada ''mitinguju'' sa poslovnim partnerima. Naravno, i imena firmi i kompanija sasvim su u skladu s tim, tako da se pored naših divnih riječi i izraza kojima bi mogli opisati svoju djelatnost radije odlučuju za anglo-germansko-francuske izvedenice koje u većini slučajeva u nazivu sadrže riječi poput Nord, South, Dream, Open, International i slično. Takođe, karakterizira ih i to da uglavnom nakon nekoliko uspješnih poslovnih godina i nakon što odrade nekoliko ''dilova'', prodaju par ''brendova'' i napune svoje ''akaunte'' u bankama, kupuju ili prave kuće izvan grada.

 

Navodno je u pitanju bijeg iz gradske vreve, čisti zrak i uopće neke stvari koje su zaista popularne među zapadno-europskim uspješnim poslovnim ljudima. Ipak, prije će biti razlog njihovom ''bijegu'' povratak korijenima i onaj, njima divni dodir svježe trave među nožnim prstima kada ujutro krenu u toalet. Zaista, jedan  od glavnih razloga njihovom preseljenju izvan gradske sredine jeste bijeg, ali ne od smoga i prljavog asfalta već od onih koji su im i napunili gore pomenute ''akaunte''. Dakle, bijeg od vrijedne i naivne urbane bosansko-hercegovačke radne snage, koja za većinu biznismena nije čak ni jeftina, već besplatna. Samo promislite na trenutak koliko poznajete osoba iz bližeg ili šireg okruženja koje su ostale ''zakinute'' za isplatu za posao koji su pošteno uradile?!?

 

Naravno, ima ih na tone. Ovdje nećemo spominjati propale industrijske gigante koji su prije svog ovog zla zapošljavali tisuće radnika. Ograničit ćemo se samo na one privatne firme i kompanije koje i uspjevaju egzistirati i isisavati i posljednje feninge iz ove države upravo zato što se ta država nije u stanju boriti protiv njih. I čak što više, organi te iste države se u velikoj većini slučajeva povode starom narodnom poslovicom: ''Koga ne možeš pobijediti – ti mu se pridruži.'' Jer kako drugačije objasniti medijsku kampanju pokrenutu od strane poreske uprave, kontrole rada ili tko zna već koga, u kojoj su uredno najavili svoj dolazak i kontrolu rada na crno?!? I onda inspektori izjave, puni ponosa, kako su rezultati izvanredni!!! Za koga, pitam se. Možda za sve one jadnike koji su radili na crno za par stotina KM i koji su naprasno poslani na ''godišnji odmor'', dok državna kampanja kontrole ne završi.

 

 Da nije bilo kontrole, godišnji odmor ostao bi misaona imenica za sve njih. Opet, samo zbog samozvanih biznismena, koji i onako nikada nisu u gradu. Ovo je sigurno poznato većini onih (ne)sretnika koji su ikada radili bilo koji pos'o za nekog od ovih. Jer, kada pokušate doći do svog pošteno zarađenog novca, cirkularni odgovor glasi: ''E vidi, nisam u gradu, vraćam se u nedelju pa hajde da se čujemo u ponedeljak''. Naravno, ne treba niti pominjati da uopće nije bitno kojim danom se razgovor dešava, ponedeljak je uvijek simbol isplate. Ali, taj ponedeljak nikako da stigne, isto kao što još nije stigao niti davno obećani ponedeljak u kojem će zaživjeti pravna država.



Dakle, samo od sebe nameće se pitanje da li se uopće isplati biti pošten u društvu u kojem se poslovni uspjeh mjeri brojem prevarenih, neisplaćenih, izrađenih radnika? Da, svakako. Jer tako smo, bar neki od nas, naučeni još od malih nogu. Uvijek se u sarajevskim mahalama i kvartovima još među djecom se znalo tko je kvaran, sklon lažima i prevari i taj nije imao mnogo izgleda ''u raji''. Bilo je važno šta komšiluk misli i priča o tebi. I nekima je još uvijek važno. Ali onima koji su odrastali u nekim drugim uvjetima, ''gdje je vuk domaća životinja'', osnove ponašanja u socijaliziranim urbanim sredinama nisu poznate. Jer, daleko je njegov komšiluk, a i kada se u zavičaju pojavi sa novim modelom terenskog vozila, inače omiljenom kod biznismena, nitko i ne pita odakle mu. Važno je biti prvi u selu. I daleko od grada u vrijeme isplate...