Priče za laku noć: Ima li recesija i pozitivnu stranu?
Može li na bosanski način?
Piše: Adnan Burazerović
Nerijetko se dešava da čitav svijet radi jedno, a Bosanci i Hercegovci nešto sasvim drugo. Naravno, i jedni i drugi, pri tome, imaju isti cilj. Logično, svi drugi do cilja i stižu, a mi se izgubimo u vremenu i prostoru sopstvene gluposti. Trenutno se svi bore protiv recesije i imaju znanje i vještine da je prevaziđu, a za to vrijeme ovdje u BiH vlast razmišlja kako napuniti budžet (čitaj svoje džepove), dok su veliki privredni znalci šokirani što im «stranka» ne može pomoći. Bit će da je MMF nestranačka organizacija!
Kada razmišljam o problemima naše države meni na pamet padne onaj stari vic u kojem Mujo traži usluge protitutke negdje na Zapadu. Nudi Mujo i više novca, ali da bude na «bosanski» način. Konačno jedna pristane, kad ono ništa posebno seks kao i svaki drugi. Upita ga ona: «a šta je ovdje bilo na bosanski način»? Mujo odgovori: «Evo tebi novac po tvojoj tarifi, a onaj ostatak koji sam ti obećao, dođem ti iza prvog»!
Dakle, nama je najbitnije da bude na bosanski način, bez obzira što se brukamo pred svijetom i što nerijetko ispadamo glupi. Zbog toga se i ne treba ljutiti što su u većini viceva na ovim prostorima glavni likovi Mujo & Suljo, odnosno Huso & Haso, a ukoliko vic ima eksplicitnu radnju onda im se pridružuju Fata & Nata.
No, vratimo se mi na recesiju i to na onu koja je pogodila auto-industriju, jer je to domen našeg djelovanja. Neću se osvrtati na komentare pojedinih samoproglašenih neškolovanih novinara koji pišu plaćene analitičke tekstove, a uopće ne barataju relevantnim podacima o prodaji. Ipak, i ovakvi «analitičari» igraju značajnu ulogu u anarhiji koja vlada na domaćem tržištu automobila.
Više me interesiraju biznismeni čije mi ponašanje liči na ono tek zaklane kokoši koja obezglavljena trči po dvorištu tražeći spas, a ne shvatajući da su joj to posljednji životni koraci. Jer da žele pohvatati konce i svoj posao čvrsto držati u svojim rukama, onda bi se barem malo osvrnuli na metode rada kolega iz inozemstva.
Prije svega, pojave poput recesije traže izuzetno precizne analize, bez obzira što će rezultati istih poljuljati ego većine managera. Nakon toga potrebno je i samom sebi priznati greške koje je analiza iznijela na vidjelo, a zatim pokušati u što većoj mjeri sanirati nastalu štetu. Umjesto da prave svoje analize, naši poslovnjaci kopiraju one iz inozemstva. Gospodo, ono što pokažu istraživanja u Japanu ili u Njemačkoj ne može biti aplikativno na Bosnu i Hercegovinu! Prije svega zato što su to uređene zemlje i tržišta, a ne rezervati u kojima vlada anarhija što je, neosporno, slučaj sa BiH.
To se najbolje ogleda na polju oglašavanja. Svi svjetski stručnjaci naglašavaju da je «dobra vidljivost» u doba kriza najvažnija stavka u poslovanju. Kada se kaže «dobra vidljivost» ne misli se samo na kvantitet nego i na kvalitet medija. Ovdašnji manageri kukaju kako su dali silne novce u marketing, ali imaju osjećaj da im se to baš i nije isplatilo. I taman što dobro krenu, sve pokvare samoobmanjujućom rečenicom: «Nema raja para, džaba nam marketing». Niko se od njih nije upitao da li čitalačka publika od 200-tinjak ljudi ili gledalište koje čini nevjerojatnih 0,0002% od 100 ljudi mogu uticati na tržišna kretanja Nažalost, ovo su istiniti podaci institucija koje su apsolutno relevantne za razliku od podataka koje prezentiraju pojedini domaći mediji.
Ulazak premium marke nezapažen u javnosti
Srećom, ima nekoliko dnevnih listova u koje vrijedi investirati i u koje bi bilo bolje preusmjeriti sredstva, a da ne kažemo da bi većini naših kompanija bilo isplativije objavljivati oglase u inozemnim časopisima i na TV stanicama iz susjedstva.
Nove medije svi ignoriraju i onda imate situaciju u kojoj se velike inozemne kompanije (Coca Cola, Microsoft, GM, HP...) ne skidaju sa interneta, ima ih od Facebooka, preko Yahoo-a do bh. portala i svakim danom povećavaju svoje prisustvo na «mreži», dok naši manageri vele: «Šta će nam Boga ti taj e-mail»? U nekim drugim industrijskim granama mogu se, srećom, naći i bh. firme koje su prepoznale milionski auditorij kao bolju publiku za plasman svojih proizvoda.
Ipak, recesija se, barem , kada je BiH u pitanju može posmatrati i kao pozitivna pojava. Ona je prodrmala narod da prije svega uoče nesposobne političare. Što se tiče auto-industrije, čim oni najodgovorniji izvuku glavu iz pijeska sagledat će koliku količinu novca su bacili u vjetar u posljednjih desetak godina, pa kada počnu analitički razmišljati opstat će samo oni najzdraviji, a jednaka stvar će se desiti i u medijima. Recesija otvara oči u tom smijeru da uspješni shvataju kako nisu obavezni održavati na životu neuspješne projekte, jer osnova zdravog poslovanja je oslanjati se na sebi jednake, a ne gurati one koji ne mogu jednako brzo trčati.
Rezultati recesije: Uspješni naprijed, ostali stoj!
