Da, da, znam da već čitavu vječnost nisam napisao niti jednu kolumnu, ali ponekad pomislim da živ čovjek ne može napisati ništa toliko duhovito ili, pak, sa tolikim kritičkim osvrtom, kada je sve ono što se oko nas dešava totalni horor. Tako ću u par crtica pokušati opisati ono što se dešavalo u posljednjih nekoliko mjeseci, odnosno, ono što me doista "nasmijalo".

 

 

 

Eto, prije par dana sam sasvim slučajno bio u jednoj od agencija koja se bavi registracijom vozila. Kako naša država žurno ide ka europskim integracijama tako je sada novo pravilo da nema šansi da registrirate limenog ljubimca ukoliko niste državi platili dug. Tačnije, platite sve kazne koje su Vam određene sudskom odlukom i onda će Vam i papiri od automobila biti «čisti», pa čak i, ako ste kupili ukradeno vozilo.

 

 

 

Uglavnom zove neki lik i žali se gospođi u agenciji kako su mu policajci oduzeli saobraćajnu dozvolu. «Da li ste možda načinili neki teži saobraćajni prekršaj sa težim posljedicama?» pita ga ona. On, valjda, odgovara da je imao sudar prije par dana i da je bilo veće materijalne štete. «Aha, a jeste li vi bili krivi za udes?» ponovo će ona upitno. Nakon toga muk i jadna žena kao u polusnu ponovi: «Aha, preticali ste preko pune linije i naletjeli na vozilo iz suprotnog smijera, ali ne znate da li ste krivi?!»

Da li je potreban dodatni komentar na ovo?

 

 

 

Prvomajski praznici su čudo jedno. Prosto da čovjek požali za onim poslijeratnim vremenima kada je vladao totalni kokuzluk, a kada nitko nije kukao. Sada svi kukaju, a pola miliona Sarajlija i oko milijun i pol Bosanaca i Hercegovaca je jurnulo na jadransku obalu kako bi smočilo stražnjicu u plavom moru. Vala i meni je došlo da unakazim automobile nekom od sunarodnjaka u Dubrovniku, jer kako su pojedini parkirali i bacač plamena bi bio mala kazna. Doduše to ne opravdava vandalizam, a kritiku treba uputiti dubrovačkim komunalcima, mogli su na kaznama zaraditi još nešto kuna pa da početak sezone bude birićetan.

 

"Bila bi šteta da ovo jednom prestane"

 

No, nije priča par našaranih automobila ili par slomljenih vjetrobranskih stakala, jer i mom kolegi su dva puta u deset dana usred Sarajeva obijali automobil, koji slučajno ima dubrovačke registarske tablice. Priča je, ustvari, vezana za činjenicu koliko muke je dva miliona prvomajskih slavljenika preživjelo dok se dočepalo granice. Tek kada svi istovremeno jurnemo u jednom pravcu, vidimo koliko su nam ceste nepropusne, koliko su nam granični prijelazi primitivni i koliko smo daleko od Europe. Dok se svi «ugrade»: od državnog preko entiteskih premijera, kantonalnih guvernera i ministara, predsjednika općina i raznih referenata, od koridora 5C neće ostati ni bankina. Doduše i šta će nam ta auto-cesta? Navikla je stoka da čeka u koloni!

 

I.N., Hrvat iz Čapljine, traži dobrog auto lakirera

 

Već je poznata stvar da u Sarajevu uopće nije nenormalno da staricu netko zalije benzinom i zapali. To je novi lijek za lošu cirkulaciju na koju se penzići konstantno žale. Postalo je normalno da nam uzorna djeca i odlični đaci ginu dok se vraćaju iz škole. Pucnjava na svadbi je postala glupost, pa se sada puca gdje god i kad god se stigne. Direktori društveno odgovornih kompanija svoju djecu voze blindiranim limuzinama u «specijalne» škole, baš kao i društveno neodgovorni kantonalni ministri i guverneri, a majke im nemaju problema sa cirkulacijom, jer im mogu kupiti i liječnika i lijekove. Dakle, oni poput nojeva ignoriraju situaciju oko sebe, sve do trenutka kada ovaj bosanskohercegovački balon ne pukne od muke i lopovluka. Bit će sjajno gledati kako sva priča oko nacionalnih interesa pada u vodu dok pomahnitala rulja pali sve oko sebe. Posljednja stvar na koju sam mogao pomisliti, jeste da će mi nedostajati crveni karanfili ili 88 ruža za Druga Tita!

 

Tramvaj: opasno po život!

 

Netko će reći da je ovo najcrnji scenario, ljudi moji ovo je ružičasto što bi se još ovdje moglo desiti!

 

Neprijatelj nikad ne spava, za razliku od policije!

Svi oni koji mogu shvatiti bh. stvarnost i zaista vole ovu zemlju ne obazirući se na vitalne nacionalne interese mogu poslušati jednu lijepu pjesmu, ako kliknu OVDJE.